• Države |
  • Kontaktirajte nas
  •  |  Cookie Settings
 

Što možete učiniti u vezi s PE-om

Na prijevremenu ejakulaciju (PE) u početku se gledalo kao na psihološki problem te je desetljećima liječen samo bihevioralnom i kognitivnom terapijom. Kasnije se pojavilo farmakološko liječenje u obliku lijekova koji se izdaju na recept i lokalnih pripravaka.
PE, kako kronični (cjeloživotni) tako i stečeni, često je stanje organske/neurobiološke etiologije koje se može liječiti. Ako je PE uzrokovan nekom drugom bolešću (poput nedijagnosticiranog kroničnog prostatitisa), liječenje te bolesti imat će pozitivan učinak i na PE. Čak i za liječenje cjeloživotnog oblika PE-a postoje različite mogućnosti koje liječnik može propisati. U svakom slučaju, izrazito se preporučuje savjetovanje s liječnikom radi ispravne dijagnoze i liječenja.

Ovdje navodimo neke od općepoznatih načina liječenja muškaraca sa simptomima PE-a, koji uključuju širok raspon kognitivnih/bihevioralnih pristupa (npr. posebni položaji tijekom spolnog odnosa, prekinuta stimulacija), lokalna desenzibilizirajuća sredstva, te lijekove koji se izdaju na recept.

Bihevioralna i kognitivna terapija. Riječ je o psihološkim i fizikalnim tehnikama čiji je cilj istrenirati muškarca da prepozna predejakulatorne znakove i poboljša kontrolu nad ejakulacijom.

  • Najčešće korištene bihevioralne tehnike su tehnika „stani-kreni” (prvi put ju je uveo dr. J. Semans 1956.) i tehnika „stiska” (koju su opisali Masters i Johnson, 1970.). Postoji nekoliko varijanti ovih tehnika, ali nakon početnih stopa uspjeha od 50-60 %, kliničko iskustvo pokazuje da često ne uspijevaju osigurati dugoročno poboljšanje. Umjesto tehnike „stani-kreni”, koja može biti nezadovoljavajuća za partnericu, za muškarce je bolje naučiti kako modulirati i smanjiti razinu uzbuđenja čineći polagane, senzualne pokrete uz duboko i polagano disanje. Cilj je zadržati razinu uzbuđenja ispod praga ejakulacije uz održavanje dobre erekcije. Čini se da te tehnike kontrole disanja imaju smirujući učinak i da u tom trenutku zaista djeluju. Međutim, kliničko iskustvo i znanstvena istraživanja upućuju na to da se poboljšanje postignuto tim metodama obično ne održava dugoročno.
  • Samozadovoljavanje prije spolnog odnosa tehnika je koju koriste mnogi mlađi muškarci. Nakon masturbacije, penis može biti manje osjetljiv, što može imati za posljedicu veću odgodu ejakulacije u razdoblju oporavka. S druge strane, muškarac uči prepoznati znakove povećanog spolnog uzbuđenja i kako održati tu razinu spolnog uzbuđenja ispod intenziteta koji na kraju aktivira ejakulatorni refleks. Takve tehnike samopomoći, iako djelomično učinkovite u kraćem razdoblju, mogu u konačnici pojačati umjesto ublažiti PE jer se njima namjerno ignoriraju ili ublažavaju spolni osjeti koje treba kontrolirati kako bi se stanje popravilo. Nadalje, loša praksa masturbacije, tj. stalno žurenje prema vrhuncu, može dodatno omesti razvoj mehanizama kontrole ejakulacije.

Općenito, ne postoje kontrolirana istraživanja koja podupiru učinkovitost bihevioralnih tehnika.

Farmakološko liječenje. Nakon dijagnoze PE-a uspješno se koriste različiti oralni lijekovi koji se izdaju na liječnički recept.

Lokalne kreme ili sprejevi koji sadržavaju anestetičke sastojke kao što su lidokain i prilokain, koji čine penis manje osjetljivim i time pomažu odgoditi ejakulaciju, imali su umjerene stope uspjeha u manjim istraživanjima. Međutim, te lokalne anestetičke lijekove često je teško dozirati zbog čega, ako se predoziraju, mogu dovesti do neosjetljivosti glavića/penisa što dovodi do gubitka erekcije i/ili ejakulacije. Također postoji mogućnost prijenosa anestetičkog sastojka na partnericu, što kod nje smanjuje osjet ugode i ima za posljedicu izostanak orgazma.

Druge metode. Druge tehnike samopomoći, koje uključuju korištenje dvaju kondoma ili kondoma koji sadržavaju anestetike (kondomi za „odgađanje”), koji imaju blagi učinak smanjenja osjetljivosti, iako su kratkoročno djelomično učinkoviti, na kraju mogu pojačati umjesto ublažiti PE jer se njima namjerno ignoriraju ili ublažuju spolni osjeti koje treba kontrolirati kako bi se stanje popravilo.

Izbjegavajte samoliječenje. Važno je napomenuti da muškarci koji pate od PE-a trebaju izbjegavati pokušaje samoliječenja jer oni uključuju mnogobrojne rizike, poput korištenja neodgovarajućega ili neučinkovitog lijeka. Prije svega trebaju izbjegavati nabavu lijeka na internetu od neovlaštenih tvrtki/agencija. Važno je zapamtiti da su najneškodljiviji i najpouzdaniji lijekovi oni koje propiše liječnik i koje Vam izda ljekarnik od povjerenja dobro poznat liječniku koji propisuje lijek ili ovlaštena i certificirana online ljekarna. Vidi više o opasnosti od krivotvorenih lijekova

Literatura
  1. Althof SE i sur. J Sex Med. 2010;7(9):2947-2969.
  2. Atikeler MK, Gecit I, Senol FA. Andrologia 2002;34(6):356-359.
  3. Broderick GA. J Sex Med 2006;3(4):295-302.
  4. Buvat J. J Sex Med 2011;8(suppl 4):316–327.
  5. Donatucci CF. J Sex Med. 2006;3(Suppl 4):303-308.
  6. Smjernice EAU za ED i PE 2012.
  7. El-Nashaar A, Shamloul R. J Sex Med. 2007;4(2):491-496.
  8. Gallo L, Perdonà S, Gallo A. J Sex Med. 2010;7(3):1269-1276.
  9. Giuliano F i sur. BJU International 2008;102 (6):668-675.
  10. Giuliano F, Clement P. Eur Urol 2006;50 (3):454-466.
  11. Graziottin A, Althof S. J Sex Med 2011;8 Suppl 4:304-309.
  12. Halvorsen JG i sur. J Am Board Fam Pract 1992;5:51-612.
  13. http://www.fda.gov/Drugs/DrugSafety/ucm169898.htm
  14. http://www.sciencedaily.com/releases/2012/02/120222093503.htm
  15. Jannini EA et al. Sessuologia Medica. Trattato di psicosessuologia e medicina della sessualità. Elsevier Masson Ed. 2007
  16. Jannini EA, Lombardo F, Lenzi A. Int J Androl 2005;28 Suppl 2:40-45.
  17. Jannini EA, Porst H. J Sex Med 2011;8 Suppl 4:301-303.
  18. Jannini EA, Simonelli C, Lenzi A. J Endocrinol Invest 2002;25(11):1006-1019.
  19. Laumann EO, Paik A, Rosen RC. JAMA. 1999; 281 (6) :537-544.
  20. Limoncin E, Tomassetti M, Gravina GL i sur. J Urol 2012 Nov 6. Epub prije ispisa.
  21. Lindau ST, Schumm LP, Laumann EO i sur. NEngl J Med 2007;357:762–74.
  22. Masters WH, Johnson VE. Human sexual inadequacy. Boston: Little Brown; 1970:92–115.
  23. McCarty EJ. Core Evidence 2012;7:1-14.
  24. McMahon CG i sur. J Sex Med 2008;5:1590–1606.
  25. McMahon CG i sur. J Sex Med 2011;8:524-539.
  26. McMahon CG, Jannini E, Waldinger M, Rowland D. J Sex Med 2013;10(1):204-229.
  27. Montorsi F. J Sex Med 2005;suppl 1:8, ABS PS-3-1.
  28. Porst H i sur. Eur Urol 2007;51(3):816-824.
  29. Porst H. “Premature Ejaculation”. U: Porst H, Reisman Y (urednici):The ESSM Syllabus of Sexual Medicine.Medix Publishers,Amsterdam 2012; pp 547-595.
  30. Revicki V i sur. Health and Quality of Life Outcomes 2008;6:33.
  31. Rosenberg MT, Sadovsky R. Identification and diagnosis of premature ejaculation. Int J Clin Pract. 2007;61(6):903-908.
  32. Screponi E, Carosa E, Di Stasi SM i sur. Urology 2001;58(2):198-202.
  33. Shabsigh R, Rowland D. J Sex Med 2007;4 (5):1468-1478.
  34. Sotomayor M. J Sex Med 2005;2(2):110-114.
  35. Waldinger MD. Premature Ejaculation Definition and Drug Treatment. Drugs 2007;67 (4):547-568.
  36. World Health Organisation. ICD-10;1992. p. 355–356.
  37. www.eaasm.eu "The Counterfeiting Superhighway" report