• Države |
  • Kontaktirajte nas
  •  |  Cookie Settings
 

Jesu li internet i pornografija samo „stvaratelji čudovišta”?

Jesu li internet i pornografija (u kojoj se gotovo isključivo uživa upravo putem interneta) samo generatori psihološke ili seksualne patologije? Ili mogu, u nekim slučajevima, u što vjeruju mnogi seksolozi, prevladamo li različita etička pitanja, igrati ulogu u dijagnosticiranju seksualnih poremećaja pa čak i u terapiji kod odraslih parova?

Uloga interneta u kliničkoj praksi zdravstvenih djelatnika koji se bave seksualnim zdravljem vrlo je važna, ali se pojavljuje u različitim oblicima i ima svoje svijetle i tamne strane. Pornografija na internetu izdvaja se kao krivac za nastanak problema povezanih s izvedbom spolnog odnosa kod muške populacije. To je zasigurno točno kad su prisutne opsesivne značajke ili kad nije na odgovarajući način nadzirana. Što se tiče adolescenata, dobro je poznato da kod njih nekontrolirano korištenje interneta može predstavljati značajan rizik, zobg utjecaja cyber nasilja, neželjene izloženosti pornografiji te mogućega otkrivanja osobnih podataka seksualnim predatorima.

Glavna opasnost od pornografije činjenica je da pojedinci (posebice mlade i neiskusne osobe) mogu smatrati da je pornografska izvedba model idealnog spolnog života. Žene prikazane kao seksualne robinje s ciljem muškarčeva zadovoljstva, muškarci s predimenzioniranim spolnim organima uvijek u erekciji koja nikad ne prestaje, kod slabih osoba lako mogu uzrokovati dramatičnu tjeskobu vezanu uz seksualni čin te mačo šovinizam. U tim slučajevima, internet i s njim povezana pornografija mogući su načini uzrokovanja spolnih poremećaja.

S druge strane, mnogi seksualni terapeuti pornografiju smatraju sredstvom za analizu pacijenta te lijekom za neke seksualne disfunkcije. Znanstvena istraživanja pokazala su pozitivnu vezu između percepcije seksualnog odnosa i partnera s umjerenom konzumacijom pornografije. Kod konzumenata pornografije, u usporedbi s osobama koje je ne koriste, čini se da postoji sklonost većoj intimnosti među partnerima. Stoga korištenje pornografije ne treba gledati samo kao način izbjegavanja intimnosti, nego i kao izraz voljnog istraživanja.
Pod uvjetom da se razmjena informacija na internetu provodi putem kontakta sa stručnjacima i da je scena ograničena na odrasle parove, ona može dovesti do većeg poznavanja i razumijevanja samog sebe. Pornografiju uvijek treba koristiti unutar konteksta seksualne terapije za parove s ciljem poboljšanja spolnog života i intimnosti u vezi.

Literatura
  1. Jannini EA, Limoncin E, Ciocca G i sur. J Sex Med 2012;9:2994–3001.
  2. Popovic M. Arch Sex Behav 2011;40:449–456.
  3. Malamuth N, Huppin M. Adolesc Med Clin. 2005;16(2):315-326.